God.C - Nedjelja 1. kolovoza '10.
18. nedjelja kroz godinu: "Klonite se i čuvajte svake pohlepe!" |
.jpg)
Čitanje svetog Evanđelja po Luki (Lk 12,13-21):
"Tada mu netko iz mnoštva reče: ´Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu´ Nato mu on reče: ´Čovječe, tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?´ I dometnu im: ´Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje.´ Kaza im i prispodobu: ´Nekomu bogatu čovjeku obilno urodi zemlja pa u sebi razmišljaše: 'Što da učinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu.' I reče: 'Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!' Ali Bog mu reče: 'Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?' Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu."
„Koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje“, kaže Isus u današnjem evanđelju. Ova je misao ujedno i tematska poruka današnje evanđeoske riječi. Isus se za vrijeme svojega zemaljskog života suočavao s brojnim problemima svojih sunarodnjaka. Nisu svi problemi bili duhovne naravi, već i materijalne, poput ovog današnjeg koji se tiče nekontroliranog stjecanja materijalnih dobara.
Isus se nikada nije izričito izjasnio protiv materijalnog bogatstva, ali jeste protiv napasti pohlepe koja čovjeka dovodi do toga da u materijalnom bogatstvu vidi cilj i smisao svoga života. U tom je smislu Isus izričito rekao: „Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu“ (Lk 16, 13). Problem, dakle, nastaje kada nastane obrat vlasti – kada bogatstvo počne gospodariti čovjekom, a ne čovjek bogatstvom; kada čovjek počne služiti bogatstvu u kojemu pronalazi svoju iskonsku vrijednost, a ne bogatstvo čovjeku s ciljem njegova vlastita ostvarenja i izgradnje zajedništva. Kada se u čovjekovu životu poljuljaju vrijednosni orjentiri, napose u pogledu materijalnih dobara, tada se grijeh pohlepe i oholosti vrlo lako uvuče u ljudsko srce. Neminovno se zanemare duhovne vrijednosti, tj. vrijednost duhovnog bogatstva koje je, za razliku od materijalnog, nepropadljivo i vječno. Znajući da je u čovjekovoj svijesti životni prioritet umnažanje materijalnih dobara, Isus je jednom prilikom upozorio svoje suvremenike riječima: „Ne zgrćite sebi blago na zemlji, gdje ga moljac i rđa nagrizaju i gdje ga kradljivci potkapaju i kradu. Zgrćite sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne nagrizaju i gdje kradljivci ne potkapaju niti kradu. Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce“ (Mt 6, 19-21).
Materijalno bogatstvo daje određenu sigurnost u ljudskom životu. No, ono je nedovoljno da bi ljudsko srce uistinu bilo sretno, ispunjeno, zadovoljno. Da je drugačije, svi bi bogataši svijeta bili sretni i zadovoljni svojim životom. Naprotiv, činjenice govore da upravo oni, zbog svojeg ogromnog materijalnog bogatstva, uživaju veliki strah. S jedne strane, u strahu su od svih mogućih krađa, ucjena, prijetnji drugih moćnika i raznih lopova i prevaranata svijeta, a s druge strane, strah im nameće i samo njihovo bogatstvo jer ne mogu zamisliti da bi mogli živjeti bez njega, stoga u svojim materijalnim dobrima ne vide više samo dobro, nego i svetinju koju počinju obožavati. Od tuda paničan strah od stvarnosti bolesti i smrti. Stoga, gdje je čovjeku blago, tj gdje su mu najveći životni prioriteti, svetinje, tamo mu je i srce, tamo je on ´kod kuće´, jer to blago predstavlja njega samoga.
Isusova prispodoba o bogatašu koji nije mario za svoju dušu, nego samo za zgrtanje ogromnog materijalnog bogatstva ukazuje na još jednu važnu činjenicu, a ta je da nitko od nas ne zna kad će ga Gospodin pozvati k sebi. Čovjek se u životu toliko muči da bi stekao mnoga materijalna dobra kao zalog sigurnosti za sebe i za svoju obitelj, a kad ga Gospodin pozove k sebi, ostavlja sve to i dolazi pred njega samo sa stečenim duhovnim dobrima. Mudar je čovjek onaj koji u materijalnim dobrima vidi dobru priliku za „zgrtanje blaga na nebu,“ odnosno za kapital s kojim će stati pred Gospodina. Zato mudar, Bogu vjeran, čovjek zna komu treba zahvaliti za sva dobra koja uživa u ovom životu i ujedno u koga imati najveće povjerenje i onda ako ostane bez svih dobara. Ovdje nam se nameće primjer starozavjetnog Joba koji je uživao veliko bogatstvo. Za njega svetopisamski pisac kaže da je bio „čovjek neporočan i pravedan; bojao se Boga i klonio zla“ (Job 1, 1) te je bio „najugledniji među svim istočnjacima“ (Job 1, 3). Bog ga je stavio na kušnju i oduzeo mu sve što je imao. Svoju je nevolju Job ovako opisao: „O, kad bi se jad moj izmjeriti mog´o, a nevolje moje stavit´ na tezulju! Teže one jesu od sveg pijeska morskog i stoga mi riječi zastraniti znaju. Strijele Svesilnoga u mojem su mesu, ljuti otrov njihov ispija mi dušu. Božje se strahote oborile na me“ (Job 6, 2-4). Sve je izgubio i svi su ga odbacili. Unatoč krizama koje je kao čovjek proživljavao u takvoj situaciji, Job nije Bogu okrenuo leđa. Naprotiv, još je više vapio Bogu. Tako mu je rekao: „Ja znadem, moć je tvoja bezgranična: što god naumiš, to izvesti možeš“ (Job 42, 2). Na Jobovu nepokolebljivu vjeru, Bog mu je ne samo uzvratio obiljem dobra koje je nekada imao, nego mu je darovao i puno više od toga. Kao što Job nije znao što mu se sprema niti da će ostati bez svega, tako ni bogataš iz današnjeg evanđelja nije znao da će uskoro morati stati pred Gospodina i ostaviti iza sebe svo materijalno bogatstvo. Potrebno je, kako kaže Isus, „bogatiti se u Bogu.“
I mi smo pozvani na takvo bogaćenje. Jedino ono ima trajnu vrijednost. Jedino nas ono može učiniti istinski sretnima i ispunjenima. Djela ljubavi omogućuju bogaćenje u Bogu. Ne zaboravimo Isusove riječi da nam život nije u onom što posjedujemo, nego u onom što jesmo. Pozvani smo biti Kristovi, biti Božji.
|
.JPG)
.jpg)
.JPG)
.jpg)
.jpg)
